komentar – U Psalmu 102 autor kaže da vidi pustoš Siona i da je stvorio toliko neprijatelja zbog nade u ponovno rođenje Jeruzalema. Nalazi se okružen mnogima koji su u prošlosti bili njegovi zemljaci, ali sada su podlegli pobjednicima, bespomoćno svjedoče racijama koje se provode i osjećaju se marginaliziranima od svih, tražeći utočište na usamljenim mjestima i idući žale među ruševine uništenog grada. Psalmist prepoznaje sebe kao grešnika pred Bogom i vjeruje mu, uvjeren da će održati vjeru u svoja obećanja.
Psalam 102 dovršen
[1] Molitva unesrećenog koji je umorna i ispraća svoje boli pred Bogom.
[2] Gospodine, poslušaj moju molitvu, moj vapaj dopire do tebe.
[3] Ne skrivaj svoje lice od mene; na dan moje tjeskobe sklopi uho prema meni. Kad vas zazovem: uskoro mi odgovorite.
[4] Moji se dani otapaju u dimu, a kosti mi goriju poput žetve.
[5] Srce mi se osušilo poput trave, zaboravljam jesti svoj kruh.
[6] Koža mi se dugo prilijepila za kosti.
[7] Ja sam poput pustinjskog pelikana, ja sam poput sove u ruševinama.
[8] Gledam i stenjam poput usamljene ptice na krovu.
[9] Cijeli dan me neprijatelji vrijeđaju, bijesno se zaklinju u moje ime.
[10] Hranim se pepelom kao kruhom, pomiješam suze sa pićem,
Preporučena čitanja- Psalam 76: cjelovit, komentar
- Psalam 62: cjelovit, komentar
- Psalam 102: cjelovit, komentar
- Psalam 6: cjelovit, komentar
- Psalam 20: cjelovit, komentar
[11] prije bijesa i ogorčenja, da me uzdignete i bacite.
[12] Moji su dani poput padajuće sjene, a ja se sušim poput trave.
[13] Ali ti, Gospodine, ostaješ zauvijek tvoja uspomena.
[14] Ustat ćeš, sažalit ćeš se na Sionu, jer vrijeme je da iskoristiš njenu milost: došao je čas.
[15] Jer vaše sluge njeguju kamenje njegovo i propast ih sažaljeva.
[16] Ljudi će se bojati imena Jahvina i svih kraljeva na zemlji vaše slave,
[17] kada Gospodin obnovi Sion i pojavi se u svom svom sjaju.
[18] Okreće se molitvi siromašnih i ne prezire svoju molbu.
[19] Ovo treba napisati za buduće generacije i novi će ljudi slaviti Gospoda.
[20] Gospod je gledao s vrha svog svetišta, s neba je gledao zemlju,
[21] slušati stenjanje zatvorenika, osloboditi osuđene na smrt;
[22] kako bi se na Sionu navijestilo ime Gospodnje i njegova pohvala u Jeruzalemu,
[23] kada će se narodi i kraljevstva okupiti kako bi služili Gospodinu.
[24] Oslabio mi je snagu, skratio mi dane.
[25] Kažem: Bože moj, nemoj me oteti usred mojih dana; vaše godine traju za svaku generaciju.
[26] U početku ste zemlju osnovali, nebo su djelo vaših ruku.
[27] Oni će propasti, ali ti ostani, svi se nose poput odjeće, poput haljine koju ćeš promijeniti, a oni će proći.
[28] Ali ostaješ isti i tvojim godinama nema kraja.
[29] Djeca vaših slugu imat će dom, njihovi potomci ostat će nepokolebljivi pred vama.
